Bosna i Hercegovina

Bosna i Hercegovina je drzava u jugoistočnom dijelu Evrope, smještena na zapadu Balkanskog poluotoka. Sa sjevera, zapada i juga graniči sa Hrvatskom, a sa istoka sa Srbijom i Crnom Gorom. Glavni grad zemlje je Sarajevo. Nezavisnost je stekla 5. aprila 1992. godine nakon raspada bivše Jugoslavije. Prema međunarodnim procjenama, ukupno stanovništvo je otprilike 3.950.000.

U prvim stoljećima nove ere, Bosna je bila dio Rimskog Carstva. Nakon pada carstva, Bosnu su svojatali Bizant i zapadni nasljednici Rima. Slaveni su se naselili u 7. stoljeću, a Srbija i Hrvatska vladale su nad dijelovima Bosne u 9. stoljeću. Uz izuzetak današnjeg istoka Hercegovine i Humina većinom 10. i 11. stoljeća Bosnom vlada hrvatsko kraljevstvo. Tijekom 11. i 12. stoljeća vlast je preuzela kraljevina Ugarska. Srednjovjekovna bosanska politička jedinica (prvo banovina, a onda kraljevstvo) stekla je neovisnost oko 1200. godine. U 14. i 15. stoljeću broj stanovnika je teško odrediti, ali se pretpostavlja da je bio između 500.000 i milijun. Specifičnost srednjovjekovne povijesti Bosne i Huma bijaše i Crkva bosanska, kojoj je pripadao nemali dio pučanstva (nemoguće je utvrditi kolik). Povjesničari smatraju da je većina stanovništva u tom razdoblju bila katolička, uz dio pravoslavnih na istočnijim područjima. Svi su bosanski vladari bili katolici (dinastija Kotromanić), dok su u neki najutjecajniji feudalci, kao Hrvoje Vukčić Hrvatinić i Stjepan Vukčić Kosača bili krstjani, ili pripadnici Crkve bosanske. Bosna je ostala neovisna do 1463. godine, kada ju, bar njen veći dio, osvajaju Turci. 25. listopada 1478 posljednja bosanska kraljica Katarina Kosača-Kotromanić umrla je u Rimu.

Tijekom turske vlasti, mnogi su Bošnjani (stanovnici Bosne) prešli na islam. Uzroci tom procesu su višestruki, no bitno se ne razlikuju od islamizacije susjednih zemalja, od Hrvatske do Bugarske. Turci su vladali Bosnom do 1878. godine, kad je postala protektorat Austro-Ugarske. Međutim, slavenski pokreti u susjednim drzavama radili su na ujedinjenju juznih Slavena. Prvi svjetski rat je počeo kad je austrougarski prijestolonasljednik ubijen u Sarajevu. Nakon raspada Austro-Ugarske, Bosna i Hercegovina je ušla u Jugoslaviju, da bi u 2. svjetskom ratu potpala pod NDH. Nakon rata je osnovana socijalistička Jugoslavija, unutar koje je Bosna i Hercegovina postala jedna od republika.

BiH je proglasila suverenost u listopadu 1991. godine, a zatim je uslijedio referendum za izdvajanje iz Jugoslavije (veljača 1992.). Na referendumu se većina stanovništva odlučila za neovisnu Bosnu i Hercegovinu. Bosanski Srbi nisu izašli na referendum i uz potporu susjedne Srbije pokrenuli rat u Bosni i Hercegovini 1990-ih radi podjele po etničkom načelu. Uskoro se rat rasplamsao između sva tri naroda. U ozujku 1994. godine Bošnjaci i Hrvati sklopili su sporazum o osnivanju bošnjačko-hrvatske Federacije Bosne i Hercegovine i konfederacije sa Republikom Hrvatskom. U američkom gradu Daytonu 21. studenog 1995. sve su zaraćene strane potpisale mirovni sporazum, čime je završio trogodišnji rat (konačni je sporazum potpisan u Parizu 14. prosinca 1995.). Daytonski je sporazum podijelio BiH na dva dijela - Federaciju BiH i Republiku Srpsku.